Politika i tako to: Ko je Ivan Begić, kada nije političar?
Ivan Begić: Ivan Begić, kada nije političar je svašta nešto. Ako prođete kroz Novu
Varoš, kada Ivan Begić nije u odijelu, vrlo često ćete me vidjeti u radnom odijelu sa
mistrijom u ruci, gdje onako liječim se od svakodnevnih obaveza, radeći neke te, sitne
,građevinske radove. Vidjet ćete me gdje kosim travu, gdje sadim voće. Stvarno uživam
negdje u tom fizičkom radu jer svaki dan mi je psihičko opterećenje permanentno na
maksimumu i onda obožavam, tako poslije radnog dana, uzeti nešto tako fizički i raditi,
odrađivati. Pored toga, Ivan Begić kada političar je direktor svoje firme koju je osnovao i
koja je, evo, za nekih desetak mjeseci veoma lijepo stala na svoje noge.
Politika i tako to : U kojem trenutku ste se odlučili za politiku i zašto?
Ivan Begić: Politikom sam se bavio nelegalno od svoje 16. do 18. Godine jer to, nije se
moglo. Ali, uvijek negdje i kroz srednju školu, uvijek sam ja pokretao te neke akcije, čak
i kroz osnovnu školu. Ne znam, u ekološkoj sekciji i tako dalje. Do moje osamnaeste
godine, kada sam vidio da zaista moja generacija mora nešto mijenjati. Moji negdje prvi
poriv jest bio moje rodno mjesto koje je u 21. vijeku i dalje ljudi u mom rodnom mjestu
glasaju, a iz razloga što im je netko obećao kilometar asfalta, što im je obećao da će
imati redovno snabdijevanje, pobogu, električnom strujom u 21. vijeku. I moje komšije,
moji roditelji , glasaju za te ljude i onda sam rekao, dosta , sad ne glasate više za te
ljude. Sad ćemo mi postaviti neke nove politike ,pa ćemo glasati za te politike pa vam
nikad više nito neće doći i reći: Mi ćemo vam dati 500 metara asfalta ako glasate za
mene. I negdje se tu javio taj moj bunt poriv protiv takvih stvari. Pobogu, valjda postoji
neki inženjer koji je načelnik nekog odjeljenja u nekoj tamo opštini, koji prima platu da
tebi asfaltira taj put. A ti imaš obavezu da platiš gorivo, da platiš putarinu, da platiš sve
ono što je propisano nekim zakonom. I to odradivš i ti svoj posao završio, a glasao tamo
po svojoj savjesti, a ne za crn put.
Politika i tako to: Kada govorimo o Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, kao mlad
čovjek, kakvo je vaše mišljenje da li mladi ljudi mogu da se osamostale bez
zaduživanja?
Ivan Begić: Ne mogu ni sa zaduživanjem. Evo, kao kao mlad čovjek koji je pokrenuo
svoj biznis. Prva stvar koju sam uradio kada sam postao odbornik, prošla su tri mjeseca
kada sam podigao kredit, tako i kada sam, čim sam malo ustabilio posao, prva stvar
koju sam uradio ja i većina mojih kolega ,da bi riješili sva egzistencijalna pitanja poput
stambenog koji ja, recimo, nisam riješio, ali planiram uskoro podići ovaj kredit kako bih
počeo rješavati to svoje pitanje. Imam sreću da mogu to uraditi. Znate li koliko mladih
ljudi može podići kredit? I danas za financiranje kampanje imam kredit i tako million i
jednu stvar. Čovjek danas mora da radi kroz ta neka kreditna zaduženja, a imam
situaciju da mi otac priča da je on osamdesetih godina mogao kuću , u kojoj I dan danas
živi moja porodica, napraviti bez marke kreditnog zaduženja. Onda mi tu govorimo o
potpunom, jednom poremećenom ekonomskom sistemu. I što je najgore, ne vidim
nekakve posebne alternative rješavanju tih problema. Jer, meni riječ da ćemo imati
prosječnu platu dvije hiljade maraka , ne znači ništa, ako ja ne vidim nešto konkretno.
Budući da sam i dobar matematičar, ne vidim nikakve analitičke parametre koji će
dovesti do te prosječne plaTe od dvije hiljade maraka. Šta, daćemo ministrima duplu
platu, pa će nam prosjek biti svima dobar, a ja kao prosječan radnik ću da radim za 750
maraka? Ako je to ta prosječna plaća, hvala vam drugovi političari, ne treba.
Politika i tako to : Što se tiče problema odlaska mladih, koji bi bio vaš koncept
programa za rješavanje tog problema?
Ivan Begić: Republika Srpska, ako se ne varam, 18 hiljada maraka je dala sada
mladima u dva navrata po sto maraca, da mi ostanemo u Republici Srpskoj, da mi
pokrenemo poslove, da riješimo svoje stambene probleme, da se riješimo dugova i
kredita, kupimo sebi auto i osnujemo porodicu i dali su nam po sto maraca. I hvala im,
sve ćemo to da uradimo za sto maraka. Ali, to su mogli fino da uzmu taj budžet, da ne
daju nikome ništa. Evo, ja pozivam vlast u Republici Srpskoj da nam ne dijele milostinju,
da ne daju nikome ništa, nego da uzmu 18 miliona maraka i naprave dvije tvornice
čačkalica, jednu u Banjoj Luci, jednu u Bijeljini, recimo. Zaposle 200 mladih ljudi koji će
u Republici Srpskoj, sjeći šumu pilati i praviti čačkalice, a nećemo ih uvoziti iz Kine.
Mogli smo to napraviti za tih 18 miliona maraka koje smo uzeli ovako podijelili. Kaže mi
nekidan, jedan kolega me zove, evo me kaže pijem na Dodikov račun, ja onako u šoku,
otkud on s Dodikom i kako pije na njegov račun? Pa kaže leglo mu tih 100 maraka. Vi
danas možete nasuti pola rezervoara goriva, i to je to. Ali ne možete riješiti ništa, ništa u
svom životu. Dakle, treba da bi mladi ostali i opstali u Republici Srpskoj, treba nam
posao i ništa više, ali posao dostojan čovjeka. Da ja, kada odem kao mljekar, kao
inženjer na posao, da me nito ne podcjenjuje, da nemam platu inženjera 700 maraka a
tamo neki ministri imaju nekakve famozne plate, predsjednik Vlade sedam hiljada
maraka , koju platu mi možemo samo da sanjamo i ništa više.
Politika i tako to: Već ste spomenuli život dostojan čovjeka. Što je zapravo za vas život
dostojan čovjeka?
Ivan Begić: Da, ja često koristim to kao neki moj moto, da mi trebamo da živimo život
dostojan čovjeka. Život dostojan čovjeka znači da vi ne trebate se baviti kriminalom, da
napravite kuću. Da vi ne morate se baviti nepotizmom da kupite automobil, da vi ne
morate biti u stranci da se oženite i formirate porodicu. To je život dostojan čovjeka. Da
se ja ujutro ustanem, probudim se u pet sati odem u 6 sati na posao i odradim svojih
osam sati i na kraju mjeseca dobijem platu od koje ja sve to mogu da uradim. To je život
dostojan čovjeka. Zašto se javlja kriminal? Zašto se javlja korupcija? Upravo iz ovih
razloga. Zato što ljudi ne mogu da od rada svojih ruku sebi priušte golu egzistenciju. Mi
ovdje ne pričamo o vilama, o kucerinama. Mi pričamo da jedan čovjek s prosječnom
platom u Republici Srpskoj može da formira porodicu, napravi kuću i kupi sebi neki
prosječan automobil. Ako živi jedno hiljadu i po godina, taman hiljadu i po godina, ako
živite vi uštedite u Republici Srpskoj da sebi sve to obezbjedite. Ali, to nije mnogo , to
nije zaista mnogo. Naš narod je vrijedan, naši narodi su vrijedni. Mi odemo u Njemačku,
mi smo najbolji u Njemačkoj, mi odemo u Sloveniju, mi smo najbolji u Sloveniji. Zašto mi
ne možemo u Republici Srpskoj, u Banjoj Luci danas biti najbolji i primati njemačku
platu? Vjerujte mi da možemo.
Politika i tako to : Evo, neko ste ko je u posljednje vrijeme podnio dosta tužbi. Ko je bio
posljednji koga se tužili i zašto?
Ivan Begić: Nekada se ljudi smiju, kažu evo Begić opet neku krivičnu prijavu podnosi.
Begić to radi zato što smatra da posao , ti ljudi trebaju raditi posao u institucijama. Ja
nisam sud, ja nisam kadija, ja ne sudim i ne presuđujem. Ja prepoznajem probleme i
anomalije u društvu, prepoznajem identifikujem probleme koji stvaraju pojedinci u ovom
društvu i dajem im prijedlog, što je što i zakon rekao da treba tako, i dajem prijedlog za
krivično, prekršajno ili kako već gonjenje za nekoga ko je počinio neki grijeh pred
narodom. Zadnji protiv, odnosno posljednji, protiv koga sam ja podnio krivičnu prijavu je
aktuelni potpredsjednik Republike Srpske, Josip Jerković, protiv kojeg sam podnio, u
fazi je pisanja, preko trideset novih krivičnih prijava iz razloga što su on i gospodin
Čordaš ,kao vršitelj dužnosti direktora Republičkog sekretarijata za izbjeglice i migracije,
Davor Čordaš. Protiv njih dvojice je jedna opsežna istraga mojih organa. A gdje su oni
od dosta katoličkih svećenika u Republici Srpskoj davali im sedam hiljada maraka kao
pomoć u vjerskoj zajednici, onda tražili od njih da im u kešu vrate po tri hiljade maraka.
Oni imaju te izvode. Oni imaju te dokaze i oni su sad odlučili o tome da progovore. Ići će
svjedočiti na sud i progovoriti javno o tim stvarima.
Politika i tako to: Kakav bi bio vaš program za rješavanje pravnog sistema?
Ivan Begić: Moj program, generalno mene kao političara na ovim izborima, jeste u
četiri etape infrastruktura, obnova i povratak. Budući da sam kandidat ispred reda
hrvatskog naroda, a Hrvati u Republici Srpskoj imaju veliki problem u Posavini sa
neobnovljenim kućama. Iduća stvar jest ostanak mladih i borba za pravni sistem. Drago
mi je kad vidim situacije da se dešavaju u tužilaštvima, i tako dalje, a da samo to nije
sad u predizborne svrhe. Mislim da pravni sistem Republike Srpske je dobro postavljen,
ali da nisu dobro postavljeni ljudi. Kao i u mnogim institucijama, imamo savršene
zakone, savršene. Mislim da u pravnom sistemu Evrope, imamo među najbolje
kreiranim. Zaista imamo dobre zakone koji se ne primjenjuju. Ja vam mogu napisati da
ste vi sad, ne znam milione eura, ali vi nemate taj million, vama to ništa ne znači. Tako
da, jedino rješenje jeste primjena postojećih zakona u Bosni i Hercegovini i Republici
Srpskoj, svakako. Naravno, mnoge anomalije su oko toga presude međunarodnih
sudova kada govorimo o presudama Sejdić-Finci i tako dalje, koje svakako moraju biti
biti čim prije riješene. Naravno, političarima našim odgovara ovakav pravni system,
odgovara ovakav izborni zakon gdje se oni pucaju tim nacionalnim tenzijama i tako
dalje. Ljudi gledaju, e on je dirnuo moga, on udara na moj narod, ja ne dam svoj narod,
ja ću glasati. Imamo sistem 30 godina da mi idemo ujutro na posao i molimo Boga da
dobijemo otkaz i odemo raditi u Njemačku.
Politika i tako to: Po vašem mišljenju, šta bi trebao biti prioritet u rješavanju problema?
Ivan Begić: Prioritet, prije svega , iskorjenjivanje, pa možda čak prije kriminala i
partokratije , stranačkog zapošljavanja. Svi se mi ismijavamo nekim ljudima na
društvenim mrežama. Na Twitteru ima i jedan slučaj, neću spominjati ime, ali ima jedan
slučaj dječak, 18 -19 godina, svaki dan je hodao po predizbornim skupovima jedne
stranke. Neću reći ni koje je stranke. Slikao se sa liderom s članovima, visokim
funkcionerima te iz stranke. Svima nam bilo to simpatično koliko je opčinjen tom
strankom i odjednom, na Twitter profilu stoji, zaposlen u Ministarstvu finansija, mi svi u
šoku. To je to. Mislim da je to možda i veći problem od kriminala. Svakako na drugom
mjestu kriminal, a nepotizam i partokroatija su mi jednaka stvar. Tako da to, kad
kažemo dosta toga, onda smo mi riješili 50 posto problema građana Bosne i
Hercegovine.
Politika i tako to: Pred početak predizborne kampanje pozivali se na fer plej kampanju.
Ostalo još nekih par dana do kraja. Da li je kampanja bila fer?
Ivan Begić: Osim nekih sporadičnih slučajeva, kako se očekivalo, kako su svi
najavljivali, nikad prljavu kampanju, zaista korektna kampanja. Ja sam imao slučaj da
su mi na Trgu Krajine lupali onaj promotivni pult, ali ništa strašno. To je neka grupa
pijanih ostrašćenih, stranačkih vojnika kojima ja to opraštam i ne zamjeram. Svakako
ću, tj stavio sam prijedlog za krivično gonjenje. Svakako će ležati u zatvoru godinu do
pet ili će biti kažnjeni na uslovnu kaznu jedne do 5 godina da se nauči pameti. To je
pravni sistem. Dakle, vi nekog kaznite. Recimo, stvar koja je meni pada sada na pamet.
Stvar koja me u Banja Luci strašno nervira, jeste naša saobraćajna nekultura. Kad vidim
čovjeka da je parkirao na trotoar i da ide neko u invalidskim kolicima ili da majka gura
dijete u kolicima, ne može proći. Dođete tom čovjeku naplatite kaznu pet hiljada maraka
i oduzmete mu auto na godinu dana. Auto oduzmete, ne vozačku, nego njegovo auto
koje je parkirao, oduzmete na godinu dana i naplatite pet hiljada maraka kaznu.
Karikiram o iznosima, nikad više on neće tu parkirati. Dakle, moraju i moraju postojati
neke represivne mjere. Pogotovo prema korumpiranim političarima kad mi, kao u
Hrvatskoj jednog političara, tamo je to bio i Ivo Sanader. Kad jednog političara stavimo u
zatvor dva mjeseca, svi će drugi biti u strahu. Nekada su se vješali na trgovima, a za
primjer drugima, naravno to ne trebamo raditi, svako ima pravo na život, ali trebamo
pokazati na nekoliko primjera da se ne može raditi koliko se hoće i šta se hoće. I to
preko noći, ljudima uđe u svijest i podsvijest.
Politika i tako to: Što se tiče istraživanja oko izbora ,raznih anketa koje možemo vidjeti
na društvenim mrežama, koliko su one zapravo relevantne, obzirom da se kose jedne s
drugima?
Ivan Begić: Istoriju pišu pobjednici ankete, pišu oni koji ih naručuju, znate. Tako da, te
te ankete su sve prenaduvane. Moja firma trenutno provodi jednu anketu koju nećemo
nigdje eksploatisati, objavljivati, nego je čisto mene interesovao poredak stvari. Uz to
nisam pročitao nijednu relevantnu. Na jednoj anketi je Milorad Dodik predsjednik, može
pola Evrope dobiti glasove, na drugoj nije. Znači, istina je negdje između. Tako i za
gospođu Trivić. Ne znam, Neđo Đurić je po nekim anketama predsjednik države, po
nekim sam ja, ako je ja budem pravio, jel tako? Tako da, te ankete, po meni ništa ne
govore i nikad neizvjesnije kampanja. Pričam svaki dan sa mojim prijateljima iz
političkog života koji su kandidati na listama, oni, kažu ja ne mogu sebe procijeniti, ali
kažu, svi možemo tebe procijeniti. Budući da imam , onako zanimljivog protiv kandidata,
mogu čak i reći da nemam. Moj protukandidat je najozbiljniji politički rezultat ostvario na
prošlim lokalnim izborima osvojivši 16 glasova, a ja sam tada osvojio preko dvije hiljade
i dvjesto glasova, tako da očekujem takav rezultat i na ovim izborima.
Politika i tako to: No, kad smo već spomenuli društvene mreže, koliko se privatnost
može sačuvati i da li ste vi imali problema? Imali ste ali koliko vam je to otežalo ili koliko
ste vi to iskoristili na dobro?
Ivan Begić: Nažalost, u politici nema privatnosti. U politici, ljubavi i ratu su sada sve
stvari dozvoljene. Ja smatram da to ne treba biti tako. Postoje ljudi koji su sebi kao
princip svog političkog djelovanja stavili da neće dirati u nečije porodice i nečije privatne
živote. Meni je to bilo onako čudno zašto tu uopšte potezati pitanje. Mislim da se tu
stvarno ne treba raditi. Zašto netko naglašava da ne treba dirati nečiji privatni život?
Meni je to bilo, ono kako ne objašnjavate čovjeku da treba ovaj disati, jel tako? Valjda je
tu nešto prirodni tok stvari, da čovjek više da bi mogao da živi. I meni je bilo prirodno da
se čovjek bavio politikom, ne diraš u nečiji privatni život. Diraš ako njegov privatni život,
privatni biznis ima veze s hapanjem iz budžeta, ali privatni život, ko koga voli i ko ga ne
voli. Te stvari mu nisu bile normalne dok ja to nisam doživio na svojoj koži. I onda sam
vidio da zaista se to radi. Imao sam ,u zadnjih deset dana priliku da ljudima uništim
živote, ljudima koji su meni uništavali moj sopstveni život, ja sam to odbio. Kaže jedan
moj kolega , ima jedan gore brko, sinonim za Boga njegov, koji kaže uzmi ovako na
kraju dana kao u kafani, kad pijete, pijete, pijete i na kraju podvuče liniju . Eto, drugog
oktobra će I on da podvuče liniju pa ćemo vidjeti gdje je Ivan. Meni će se odvagati moja
dobra djela, građani će odvagati moja dobra djela i moj politički angažman i odvagaće
svima. Nadam se da ove godine, kao nikada će biti postrožene kontrole izbora i mislim
da tu neće biti mnogo prostora za nekakve izborne manipulacije. Ako sve stranke sad
najavljuju da poslije izbora ili vi kad ovaj izgubite, kažete, oni su mene pokrali . Pa evo,
ja neću koristiti taj argument, a ako zaista budu pošteni i fer izbori, ja za svoj prolazak
niti jedne sekunde ne strahujem.
Politika i tako to: Zašto bi ljudi trebali da glasaju za Ivana Begića?
Ivan Begić: Ljudi bi trebali da glasaju za Ivana Begića zato što Ivana Begića mogu
nazvati u bilo koje doba dana i noći. Zato što sam ja jedan mladić koji je došao i živi sa
svojim narodom. Ne voze me, ne otvaraju mi vrata, ne nosaju mi kišobrane, mogu me
pozvati da im cijepam drva. Vjerujte mi da sam stvarno išao nekad ovaj cijepati drva.
Trebaju da glasaju za mene zato što zaista hoću da se borim za malog čovjeka, za
obespravljenog čovjeka. Za čovjeka koji nema telefon, a ja kao potpredsjednik
Republike Srpske neću imati telefon u kojem smislu, neki građanin, kada nazove neku
instituciju, oni ga kulturno prebace, od sobe do sobe, od sobe do sobe, od osobe do
sobe. Taj građanin će moći da uđe u kabinet potpredsjednika Republike i da ja onda
zovem sve te osobe redom, pa da vidimo kako će se onda ovaj ponašati. Mislim da ta
funkcija najvrjednija stvar na toj funkciji na koju ću ja biti, evo za, ne znam, možda
mjesec dana, dok se formira vlast. Najviše će biti upravo taj mobilni telefon koji ćemo
zajedno s građanima koristiti da rješavamo njihove svakodnevne i životne probleme.
Politika i tako to: Šta očekujete drugog oktobra?
Ivan Begić: Drugog oktobra? Očekujem da građani ujutro ustanu, popiju kavu, izađu na
svoja biračka mjesta, mirno i dostojanstveno. Ljude koji spremaju nekakve scene,
provokacije i tako dalje da se suzdrže od toga i da, naveče , to kad u 7 sati zvono
zazvoni i da u 7 sati zaključamo biračka mjesta i da u svojim kućama ili gdje već
dočekamo normalno izborne rezultate. Koji ja, ako sad cijenimo sve što se dešavati će
se objavljivati i par dana nakon toga i da će biti za mnoge funkcije vaganje do samog
momenta kada će doći glasovi iz dijaspore. Mislim, došli su već glasovi iz dijaspore,
nego će se brojati nakon ovih i da će ti glasovi mnoge stvari presuditi. Drugog oktobra
očekujem fer utakmicu, pa evo, ko bude bolji ovaj neka trećeg već slavi.
Politika i tako to : Po vašem mišljenju, kakva bi trebala biti izlaznost?
Ivan Begić: Kao nikada nisam vidio veću nezainteresiranost građana Republike
Srpske, a pretpostavljam da je tako i u Federaciji, budući da sam ja kampanju fokusirao
na Republiku Srpsku jer je to moja izborna jedinica, nikad veća nezainteresiranost
građana. Građanima je pun kofer izbora i političara i bilborda i naših slika i naših
poruka i svega. Građani hoće da žive. I iskren da budem, mislim da će biti ovo rekordna
ne izlaznost, pogotovo ako se dese neki faktori, poput kiše i lošeg vremena i tako dalje.
Mislim da će građani, bukvalno građani, opstruisati ove izbore.
Politika i tako to: Da kažemo još kako ćete se osjećati dan poslije izbora?
Ivan Begić: Dan poslije, kao I sada, osjetiću , onako , malo nervoze u želucu, a i
hronični umor, ali izdržat će se. Zaista planiram, jedno dobra dva dana da spavam
poslije izbora i da onda zasučemo rukave i krenemo opet raditi. Mislim da kakvi god
rezultati izbora budu, ja ću da budem sretan, zadovoljan. Ja sam ponudio ljudima svoj
program, svoju platformu, neki moji protukandidati su to isto uradili. Ljudi će reći čija je
platforma bolja. Ja sam uvjeren u svoju pobjedu, ali da se desi ne znam ni ja kakav
scenario, ja ću nastaviti da radim u firmi u kojoj sada radim, da živim svoj život kakav
sada živim, tako da neće se za mene ništa drastično promijeniti.
About Author
Visits: 45